projektil

traži dalje ...

projektil (lat.), fizičko tijelo, naprava ili složeno sredstvo koje gadač upućuje prema cilju po određenoj putanji radi njegova uništenja ili oštećenja. Elementarni udar nastaje srazom p. s ciljem, pri čemu se kinetička energija gibanja pretvara u impuls (npr. topovska kugla); oblikovanjem p. kinetička energija se iskorišćuje za njegovo prodiranje u strukturu cilja (puščano zrno), a u art. oružja i bombi i njegovi naknadni učinci na cilju (eksplozija granate). Zrna se i granate ispaljuju, bombe odbacuju ili izbacuju, dok se p. s vlastitim pogonom (rakete i torpeda) lansiraju (→ lanser); suvremene art. granate i neke bombe imaju dodatni vlastiti pogon radi povećanja dometa ili preciznijeg pogotka (vođene bombe). P. može biti vođen ili nevođen; vođenje s gađača primjenjuje se u p. s malim dometom; za gađanje na velikim udaljenostima, inercijsko i programirano vođenje na cilj sve se više zamjenjuje samonavodenjem na izabrani cilj (s pomoću glave sa senzorima za kontakt s ciljem) ili prema unaprijed unijetom zapisu neke od značajki odabranog cilja.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

projektil. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 25.3.2025. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/projektil>.