ratni brod

ratni brod, brod koji je privremeno ili stalno u sastavu RM; treba da vije rat. zastave države kojoj pripada i da je upisan u flotnu listu; zapovjednik mu je aktivna voj. osoba, a posada podliježe voj. disciplini. R. b. privremeno u sastavu RM jesu oni koji se u ratu stavljaju u službu vojnopom. snaga (→ popisni brod); u miru su to civilni brodovi (trg., ribar. i dr. brodovi). Prema mediju u kome plove dijele se na površinske i podvodne (podm. i ronilice); prema području plovidbe na mor. r. b. (otvorenog mora, obalne), riječne i jezerske; prema principu održavanja u plovnom stanju na deplasmanske, glisere, hidrokrilne i lebdjelice; prema vrsti pogona na nuklearne, paroturbinske, plinskoturbinske, dizelske, dizelsko-el. i brodove s kombiniranim pogonom; prema gl. naoružanju mogu biti nukl.-raketni, raketni, artiljerijski, raketno-artiljerijski i protuminski brodovi te minopolagači; prema veličini: veliki, srednji i mali (→ klasifikacija ratnih brodova). Borbena vrijednost procjenjuje se usporedbom njegove osnovne namjene (→ taktičko-tehničke karakteristike ratnog broda), u prvom redu → borbene sposobnosti broda i borbene otpornosti (→ žilavost broda) te manevarskih i pomorstvenih svojstava. Pravni aspekt r. b. određen je Ženevskom konvencijom o otvorenom moru (1958) i Konvencijom UN o pravu mora (1982); predstavlja dio teritorija države kojoj pripada; na otvorenom moru i za neškodljiva prolaska tuđim teritor. vodama uživa imunitet od tuđe jurisdikcije; međutim to pravo gubi ako se posada pobuni i preuzme zapovjedništvo nad brodom (smatra se piratskim brodom). – R. b. na vesla gradili su Krećani za minojske dinastije. Egipatski r. b. (oko ← 1190), bez palube ali s jarbolom, prikazan je na reljefima iz vremena Ramsesa III. U ← 9. st. Feničani grade r. b. s palubama na pramcu i krmi i jednim redom vesala na svakom boku (monera); triakontera ima po 30, pentekontera po 50 veslača. Asirski r. b. (iz ← 650) ima dva reda vesala na svakom boku i palubu iznad veslača za ratnike. Grci grade trijere (najpoznatije antičke r. b.) i brodove navodno sa više redova vesala (pentere, heksere, heptere i dr.). Najpoznatiji su rim. r. b. birema i trirema. U 5. st. Bizant gradi dromon. U 7. i 8. st. u Skandinaviji se ističu vikinški brodovi (draker i snekar). Od 10. st. sve važniju ulogu preuzima galija, naročito u Sredozemlju. U 15. st. gradi se galeas (galijaca), s kojim se završava epoha r. b. na vesla. R. b. na jedra pojavljuje se u 16. st. Na Atlantiku se prije toga upotrebljavaju trg. brodovi na jedra visokih bokova, naoružani većim brojem topova (karaka, karavela, koka i nava). Galeon je prvi r. b. na jedra i početak razvoja linij. broda; prvim linij. brodovima smatraju se engl. Ark Royal i Dreadnought (1588). Od kraja 17. st. ustalila se klasifikacija r. b.: bombarda, brander, brik, fregata, korveta, linij. brod i slup. R. b. na meh. pogon javlja se početkom 19. st. Prema projektu R. Fultona izgrađen je 1815. amer. Demologos, prvi r. b. s pogonom na paru. U V. Britaniji i Francuskoj sagrađene su 1828. prve parne korvete (Cyclops, odn. Sphinx). Prvi r. b. koji je za propulzor imao vijak bila je amer. fregata Princeton (1843); Francuska gradi parni linij. brod na vijak Napoléon (1849), prve ploveće baterije (1855), veoma efikasne u Krimskom ratu (Dévastation, Lave, Tonnante), a prvu oklopnjaču (oklopna fregata) Gloire (1855); u V. Britaniji izgrađena je parna željezna oklopnjača Warrior (1859), a u Danskoj r. b. s okretljivim topovskim kulama Rolf Krake (1861). U Američkom građanskom ratu (1861-65) sudjelovala je prva krstarica (Wampanoag), prvi monitor (Monitor) i prva podmornica (H. L. Hunley). Rus. RM gradi 1873. prve oklopne krstaše (General Admiral), koje od 1895. pod utjecajem ideje Mlade škole grade i Francuzi (Jeanne d’Arc). Prva torpiljarka sagrađena je 1878. u V. Britaniji (Lightning), a 1893. i prvi razarač (Havoc). Prvi minopolagač sagrađen je 1899. u Rusiji (Amur). God. 1906. u V. Britaniji izgrađen je Dreadnought, prvi b. br. novoga tipa s pogonom na parnu turbinu; bojni brodovi izgrađeni po uzoru na nj nazvani su drednotima. Prvi bojni krstaš (Invincible) izgrađen je 1907. u V. Britaniji. U I svj. ratu b. br. su najjači (kapitalni) brodovi rat. flotâ; prvi put sudjeluju nosači aviona (brit. Furious), patrolni brodovi, eskortni brodovi, minolovci i torpedni čamci. Washingtonskim sporazumom (1922) ograničena je istisnina (10 000 t) i kalibar topova (203 mm) u krstaricâ. Londonski pom. ugovor (1930) definirao je krstaricu i ograničio ukupnu tonažu i broj krstarica velikim pom. silama. Nijemci grade džepne b. br. tipa Deutschland s dizelskim motorom. U II svj. ratu r. b. opremaju se suvremenim hidroakustičkim i elektron. uređajima, brod. operativnim centrima (BOC), a podmornice šnorklom; grade se desantni brodovi i eskortni (protupodmornički) brodovi (korveta, fregata, eskortni razarač i eskortni nosač aviona). Poslije II svj. rata uvodi se na r. b. nukl. pogon (amer. podm. Nautilus, 1954; amer. krs. Long Beach, 1961). Krstarice se naoružavaju raketama (Boston, 1953), a podmornice balističkim raketama (George Washington, 1959); → raketno oružje (strateško i taktičko) postaje sve presudnije u naoružanju rat. brodova; u morn. zrakoplovstvu posebnu namjenu dobivaju helikopteri (protupodmorn. djelovanje, miniranje i razminiranje, pom. desant) i nosači helikoptera (rekonstruiran amer. eskortni n. av. Thetis Bay, 1956; prvi posebno građen Iwo Jima, 1961); za borbu protiv podmornica grade se brze nukl. podm. (lovci podmornica). U RM na uskim (zatvorenim) morima prevladavaju manji r. b. jake borbene sposobnosti (→  Ratna mornarica JNA). Velike RM danas ugl. imaju podmornice, nosače aviona (i helikoptera), krstarice, razarače, fregate, patrolne brodove, rak. i torp. čamce, topovnjače, lovce mina, minolovce i des. brodove.