reflektor

reflektor (lat.), naprava kojom se modificira prostorna raspodjela svjetlosnog snopa nekog izvora svjetlosti na načelu totalne refleksije. Brodski r. ima jak svjetlosni snop; izvor svjetlosti (žarulja ili krater lučnice pozitivnog ugljena) jakosti do 2 · 10⁹ cd, dometa do 12 km; prema promjeru zrcala dijele se na lake, srednje i teške. Upotrebljava se za pretraživanje okolnog prostora, za osvjetljivanje uskih prostora (kanala), obale pri pristajanju i za signalizaciju; na rat. brodu (redovito s daljinskim upravljanjem) služi i za osvjetljivanje bližih ciljeva pri gađanju, za zasljepljivanje torp. i diverzantnih plovila pri napadu. Prema Konvenciji SOLAS reflektor mora imati svaki trg. brod veći od 150 brt. Pri noćnoj plovidbi Sueskim kanalom brod mora imati na pramcu specijalni r. dometa 1200 m; svjetlosni snop deformiran u lepezu (zamračeni sektor oko 10°) osvjetljava strane kanala i ne ometa plovidbu drugom brodu. Signalni r. služi za optičku signalizaciju na većim udaljenostima; izvor svjetlosti se nalazi u žarištu paraboličnog zrcala; Morseovi znaci daju se ručnim prekidanjem svjetlosnog snopa, otvaranjem i zatvaranjem rebrenica (kapaka) koje se nalaze ispred zaštitnog stakla u reflektora. Svjetionički r., parabolično zrcalo koje svjetlosne zrake iz izvora svjetlosti (fokusa) koncentrira i u snopu usmjeruje prema horizontu; okreće se oko vertikalne osi fokusa s pomoću satnog mehanizma na uteg, elektro-motora ili posebnoga plinskog uređaja; takav uređaj daje svjetlo na sjajeve.