reverberacija zvuka

reverberacija zvuka. 1. Odjek u zraku. 2. U moru raspršenje zvučnog vala u smjeru prema izvoru (utječe na širenje zvuka, gl. je smetnja aktivnom → sonaru); posljedica je nehomogenosti u moru (mikroorganizmi, zračni mjehurići, krute suspendirane čestice); osnovna joj je karakteristika eksponencijalni pad intenziteta s vremenom, a spektar je vrlo sličan spektru signala koji ju je izazvao (volumna r. z.); r. z. od površine posljedica je raspršenja na neravninama zbog valova i zračnih mjehurića koje valovi stvaraju; r. z. od mor. dna posljedica je neravna dna.