Sardinija

traži dalje ...

Sardinija (Sardegna), otok u z dijelu Sredozemnog mora (Italija). Od otoka Korzike na s dijeli ga Bonifacioski prolaz; 23 812,6 km²; duljina obalne crte 1849,2 km²; 1 651 218 st. (1987); brdovit, najviši vrh La Marmora (1834 m); obale strme. Najveći zaljevi: Asinarski, Oristanski, Cagliarijski, Oroseijski i Olibijski. Klima je sredozemna; prosječna januarska temp. 8 ··· 10 °C, julska 24 ··· 26 °C; god. 500 ··· ··· 1000 mm oborina. Najgušće je naseljena z polovica otoka (posebno ravnica Campidano). Gl. naselja (1987): Cagliari (221 790 st.), Sassari (120 497 st.), Nùoro (37 784 st.) i Oristano (32 174 st.). Poljoprivreda: žitarice, agrumi, povrće, ovčarstvo. Ležišta cinčane, olovne, bakrene i željezne rude te ugljena i barita. Razvijena petrokemija (Porto Foxi i Porto Torres), aluminijska (Porto Vesme), tekstilna i papirna industrija. Turizam na sz obali (Costa Smeralda). Gl. luke: Porto Torres, Porto Foxi, Porto Vesme i Cagliari; aerodromi (Cagliari i Olbia). – Poznata već Feničanima; poslije pod Kartagom, Rimom, Bizantom, Saracenima, Pisom, Genovom, Aragonom i Austrijom. Od 1720. pod savojskom dinastijom, dio Sardinske Kraljevine; od 1861. u sastavu Italije. U II svj. ratu S. je strateški bila veoma značajna; 4 zračna uporišta (9 aerodroma) i 2 hidroplanske baze kontrolirale su veći dio z Sredozemnog mora, posebno između Sardinije i Afrike te dio sredozemne afr. obale. Rat. luke (La Maddalena i Cagliari) bile su oslonac flotnim snagama. Poslije kapitulacije Italije Nijemci su bili prisiljeni evakuirati S., a savezničke su snage iskrcavanjem na j obalu okupirale otok.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

Sardinija. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 28.4.2025. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/sardinija>.