satelit, meteorološki

satelit, meteorološki, umjetni satelit namijenjen potrebama hidrometeorološke službe; posebno je značajan u sistemu globalne sinoptičke meteorologije; prati i analizira razvoj baričkih sistema i s njima povezanih meteor, i oceanogr. pojava i elemenata (posebno značajni: oblačni sistemi, strujanja, mor. valovi i dr.). M. s. dijele se u dvije grupe: geostacionarni (orbite slične kao u radio-komunikacijskih satelita) i s kvazi polarnim orbitama (slične kao u navigacijskom sistemu Transit). Geostacionarni m. s. (METEOSAT), osim za daljinska istraživanja meteor, elemenata i pojava u atmosferi, služe i za prikupljanje podataka s meteor, i oceanogr.-meteoroloških stanica i brodova; korisnicima (meteor, centrima) emitiraju sinoptičke i prognostičke vremenske karte. Za plovidbu je značajniji polarno orbitalni m. s. (NOAA), koji po orbitama kruže sinhronizirano s prirodnim dnevnim gibanjem Sunca (određenu zemaljsku površinu snimaju uvijek u istom vremenu); emitirana TV i IC slika i hidrometeor. podaci mogu se neposredno primati s pomoću posebnih brod. satelitskih prijemnika (frekv. opseg 136 ··· 138 MHz), što je posebno značajno za meteor, navigaciju (statistički podaci 0 vjetru i valovima s područja bez organizirane meteor, službe; praćenje ciklona i fronti, trop. ciklona; određivanje područja s maglom; raspored leda i praćenje plutajućeg leda i ledenih bregova; na osnovi temp, određuju se temp, fronte i tokovi mor. struja – posebno značajno u ribarstvu). – Prvi m. s. TIROS-1 lansiran je 1. 4. 1960; do danas je lansirano više od 100 meteor. satelita.