satelitske radio-telekomunikacije

satelitske radio-telekomunikacije, radio-veza između zemaljskih stanica (kopnene, brodske) i radiotelekomunikacijskih satelita kopnene satelitske stanice (oko 20; 1988); opremljene su paraboličnom antenom (stalno usmjerenom prema satelitu), radioprimopredajnikom, elektron, računalom i uređajem za spajanje s telefonsko-telegraf. mrežom; uspostavlja poluautomatsku i automatsku radio-vezu s brodovima. Poruke odašilje prema satelitu na frekvenciji 6410 ··· 6425 MHz, a prima od satelita na frekvenciji 4180 ··· 4200 MHz. Brodska stanica (oko 6700; 1988) uvijek održava vezu s kopnenom stanicom preko satelita. Opremljena je gl. elektron, uređajem, ekranom sa tastaturom, modemom, faksimilom, teleprinterom, signalnim uređajem, automatskim uređajem za interne veze i dr. pomoćnim radio-satelitskim uređajima. Obavlja automatski prijem teleksa i telef. poziva, odašilje telekse i telef. pozive, prima grupne pozive i obavlja prijenos podataka (digitalni sistem); poruke odašilje prema satelitu na frekvenciji 1636,5 ··· 1645 MHz, a prima od satelita na 1535 ··· 1543,5 MHz. – Služba međunar. satelitskih radio-telekomunikacija u nadležnosti je Međunarodne pom. satelitske organizacije (engl. International Maritime Satellite Organization; kr. INMARSAT). Stara se o funkcioniranju satelitske radio-telekomunikacijske mreže, posebno u pogledu zaštite ljudskih života i sigurnosti plovidbe. Do 1988. 52 države potpisale su Konvenciju i operativni sporazum, koji su stupili na snagu 1979.