Skadarsko jezero

Skadarsko jezero, alb. Liqeni i Shkodrës, jezero u graničnom području Jugoslavije (Crna Gora) i Albanije; prosječna površina 391 km² (243,1 km² u SFRJ i 147,9 km² u Albaniji). Elipsastog je oblika (izduženo sz–ji), dugo 44 km, široko do 14 km. Razina mu je 6 ··· 10 m nad mor. razinom (kriptodepresija). Prosječna dubina 3 m (7 m za visoka vodostaja); najveća dubina 44 m (Raduško oko). Ima oko 50 otoka: Vranjina (1,72 km²), Gorica, Bisak, Dužica, Vranića, Gradac, Moračnik, Kamenik, Grmožur. Pritoci u Jugoslaviji: Morača, Plavnica, Zetica, Gostiljska rijeka, Crnojevića rijeka i Vrištica; u Albaniji: Proni, Tatu, Riolu, Vraku, Banuši i Kiri. Odvirak je jezera rijeka Bojana (44 km), koja utječe u Jadransko more. U jezeru žive 34 vrste ribe: ukljeva, šaran, klen, podust, jegulja, cipal i dr. (god. ulov do 1500 t); zasađena je gambuzija. U Rijeci Crnojevića tvornica za preradbu ribe (ukljeva, šaran, jegulja). Izgradnjom nasipa kod Vranjine (pruga Beograd – Bar) sz dio jezera odvojen od ostale površine. Pristaništa: Virpazar, Rijeka Crnojevića (SFRJ), Skadar (Skhodër, Albanija). – Ambasadorska konferencija (13. 12. 1922) zabranila je držanje rat. brodova na Skadarskom jezeru, ali je Kraljevina Jugoslavija na jezeru imala odred patrolnih čamaca.