Skandinavija

traži dalje ...

Skandinavija, poluotok u s Evropi; 773 500 km²; okružen morem, s kontinentom povezan preko Finske. Politički je podijeljen na Norvešku, Švedsku i Finsku. U pleistocenu središte glacijacije; djelovanjem ledenjaka nastaju uz obale fjordovi i mnogobrojni otoci, a u unutrašnjosti jezera. Uz sz dio S. protežu se visočja (Finnmark, Nordland i Sudland) i prostrani ravnjaci odijeljeni dubokim dolinama. Dio na ji stepeničast je baltički ravnjak. Zbog utjecaja Golfske struje z obale imaju povoljniju temperaturu (god. oborine 3000 mm); kroz i dio arktičke hladne zračne mase prodiru do Botničkog zaljeva (god. oborine 800 mm). Relativno je rijetko naseljen poluotok, posebno na sjeveru. Rudna ležišta, prostrana šumska bogatstva (43% površine) te golemi hidroenergetski potencijali bili su presudni za ranu industrijalizaciju ovog područja. Osim poljoprivrede, razvijen je (posebno u Norveškoj) i ribolov i mor. brodarstvo; u j krajevima razvijena je poljoprivreda. Promet na kopnu i jezerima jako razvijen; većina rijeka zbog velikih padova nepogodna za plovidbu. Gl. luke: Trondheim, Bergen i Oslo (Norveška), Göteborg, Stockholm i Malmö (Švedska), Helsinki (Finska).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

Skandinavija. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026. Pristupljeno 6.4.2026. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/skandinavija>.