svjetski rat, prvi (1914-18)

svjetski rat, prvi (1914-18), imperijalistički rat za novu podjelu svijeta između Antante (Francuska, V.Britanija i Rusija; na početku rata uz njih su bile Belgija, Srbija i Crna Gora a u toku rata priključilo im se više zemalja, među kojima Japan, Italija, Rumunjska, Grčka, SAD) i Centralnih sila (Njemačka i Austro-Ugarska, kojima su poslije prišle Turska i Bugarska). U njemu je sudjelovalo 36 država (oko 1,5 milijarda stanovnika); ukupni troškovi zaraćenih strana bili su oko 200 000 milijardi dolara. Brit. plan pom. ratovanja predvidio je da se prevlast na moru ostvari blokadom njem. obale i generalnom bitkom; njem. se plan zasnivao na izjednačenju pom. snaga vođenjem tzv. malog rata i ostvarenjem prevlasti generalnom bitkom. Ratovalo se ugl. na kopnu; prevlast Antante na moru, jedan od gl. rat. faktora, omogućila joj je blokadu Centralnih sila i povezivanje odvojenih ratišta te koncentraciju jačih snaga na kopnenim ratištima. Njemačka je u početku rata izgubila gotovo sve kolonijalne posjede u Africi, Aziji i na Tihom oceanu. Na Atlantskom oceanu Njemačka je primijenila →  krstarički rat kojim nije postignut željeni rezultat (→ Coronel; → Falkland) i → podmornički rat (intenzivan i neograničen od poč. 1917, posebno protiv V.Britanije). Saveznici su glavninu flotnih snaga podredili obrani pom. komunikacija: brodovi zamke, konvojiranje trg. brodovlja i organizirana protupodmorn. borba. Gl. pom. ratište, posebno u prvoj polovici rata, bilo je Sjeverno more; V. Britanija i Saveznici proglašavaju vojnu i trg. blokadu njem. obale (→ Helgolandski zaljev), a izbjegavaju borbu u njegovu j dijelu; polažu se obrambene i ofenzivne minske prepreke; organizira se protupodmorn. Doverska baraža (→ Doverska vrata) i polaže → Sjeverna baraža; ekspedicijski korpus iskrcan je u Flandriji; poslije toga Kanalska flota djeluje kao Doverska patrola, osigurava komunikacije u Kanalu i djeluje na primor, krilu u Flandriji. Njem. flotne snage vrše prepade na engl. obalu. Nakon bitke kod → Dogger Banka (1915) Nijemci ograničuju upotrebu velikih brodova (Flota otvorenog mora); poraz kod Verduna prisilio je Njemačku na odlučnu bitku na moru kod Jyllanda (→ Jyllandska bitka; 1916); posljednji pokušaj upotrebe glavnine flote spriječila je pobuna mornara u Kielu (1918). Na Indijskom oceanu također je vođena borba za pom. komunikacije; krstaričkim ratom Njemačka sprečava prijevoz trupa i materijala u V. Britaniju. Na Baltičkom moru Nijemci intenzivno polažu mine i ratuju lakim pom. snagama (prodor u Riški zaljev). Značaj Baltika porastao je prijenosom rata na istočnu frontu. U Oktobarskoj revoluciji veliku je ulogu odigrala sovj. Baltička flota (obrana Finskog i Riškog zaljeva; »ledeni pohod« na Kronstadt). Na Sredozemnom moru brit. snage nastojale su neutralizirati akcije divizije njem. b. krst. Goebena i Breslaua. Nakon stupanja Turske u rat na strani Centralnih sila» uspostavljeno je azijsko-tursko ratište; izvršena je neuspjela franc.-brit. Dardanelska operacije (1915; → Dardaneli). Ulazak Italije u rat (1915) pridonio je savezničkoj prevlasti na Sredozemlju. God. 1916. uspješno je prevezena srp. vojska na Krf i s Krfa na solunsku frontu. Svojim akcijama njem. podmornice prisilile su Saveznike da svoj dalekoistočni promet usmjere oko Rta dobre nade. U Jadranskom moru više je puta uplovila franc. flota (i podmornice) radi praćenja transporta za Crnu Goru i radi izazivanja pasivne austroug. flote (potopljena krs. → Zenta); također je blokirala Otrantska vrata. Saveznička flota prevezla je srpsku vojsku iz → Drača na Krf. Za rasula Austro-Ugarske i pod utjecajem ideja Oktobarske revolucije organiziran je → Ustanak mornara u Boki kotorskoj.