telefoto

telefoto, mirna slika, crtež ili tekst koji su žičnom ili bežičnom telegraf, tehnikom prenijeti na daljinu; radiouređaji su opremljeni posebnim sklopovima i rade na frekvencijama 80 ··· 240 KHz i 2 ··· 25 MHz. Prijenosni se uređaj sastoji od predajnika slike i prijemnog registratora (s pojačalom). Slika se rastavlja na točke, a zatim se svaka točka prenosi točno prema svome tonu (nijansi tamnoće) ili po redovima; cijele se tamne površine prenose kao jedan signal koji može varirati za polutonove. Prvi način je povoljniji za prijenos slika (faksimil), a drugi za prijenos slika i tekstova (telefax). Jednostavni predajni uređaji ne prenose polutonove već samo crno–bijelo. Suvremeni t. prenosi snimke u boji; potrebna su tri odvojena prijenosa. U predajniku se reflektirano svjetlo s pomoću filtera razlaže na crvenu, zelenu i plavu komponentu; svaka od njih se s pomoću senzora pretvara u el. signal koji se odašilje odvojeno; u prijemniku se kroz kolor-filtre (smještene na kotaču koji se usklađeno okreće) izravno osvjetljava kolor-film, i to najprije točke svakog reda kroz crveni, a zatim zeleni i plavi filter. Reproducirana slika dobiva se automatskim razvijanjem i obradom na fotografskom principu. Prijemni registratori razlikuju se prema načinu reprodukcije i vrsti upotrijebljenog papira; mogu biti fotografski i elektrolitski (s vlažnim, suhim ili karbonskim papirom). Sinhronizacija prijemnog i predajnog uređaja može se postići ručnim podešavanjem, start-stop sinhronizacijom poslije svakog reda (stari način), žičnim ili bežičnim prijenosom pogonske frekvencije i primjenom frekventnih standarda. Pravilna faza prijenosa održava se tako što početak prijenosa slike, pa i početak svakog idućeg retka, počinje u predajniku i prijemniku u istom trenutku; rad se podešava ručno, signalom za početak emisije ili dr. automatskim metodama. Da bi uređaji različitih sistema mogli raditi zajedno, međunarodnim normama i preporukama utvrđene su tehničke karakteristike faksimilskih uređaja (→ faksimilska karta).