torpedo

torpedo (lat.), podvodni upravljivi projektil s vlastitim pogonom; razornim nabojem uništava brodove i podmornice i ruši obalne objekte. T. se dijele prema nosiocu odn. gađaču (brodski, podmornički, avionski, helikopterski i raketom nošeni), prema energentu (s tlačnim zrakom, kemijski, električni, nuklearni), prema pogonskom stroju (stapni, turbinski, motorni, elektromotorni), prema cilju (protubrodski, protupodmornički i univerzalni), prema vođenju (inercijsko ili programsko vodeni, žicom vođeni, samonavođeni – aktivno ili pasivno), prema razornom naboju (klasični i nuklearni); prema veličini (laki i teški) i prema propulziji (vijčani, hidromlazni i magnetno-hidrodinamički). Sva suvremena t. isključivo su protupodmornička. Usavršavanje t.: povećanje brzine i dometa (djelotvorniji energent), povećanje razorne moći bojeve glave, povećanje radne dubine, smanjenje zamjetljivosti, poboljšanje vođenja u smislu izbora cilja i pouzdanosti (napušten kisik i njegovi spojevi). – Preteča t. bio je izum (»spasilac obale«) kap. fregate austroug. RM Ivana Lupisa (1860). Prvi upotrebljiv t. konstruirao je brit. inž. Robert Whitehead, koji je 1866. otklonio nedostatke Lupisova torpeda. Istodobno je mjesto ranijeg naziva Minenschiff novo oružje dobilo naziv torpedo. God. 1870. V. Britanija naručila je prvu seriju torpeda; za njom su slijedile Francuska, Italija, Njemačka, Švedska, Norveška, Rusija i dr. God. 1880. Lupis-Whiteheadov t. postao je standardnim oružjem razvijenih RM; brit. korveta Amethyst prva je 1887. upotrijebila t. protiv peruanske oklopnjače Huascar. Za suvremena t. značajan je što savršeniji sistem vođenja, osobito samonavođenja na cilj i sprečavanje skretanja (od cilja) torpeda.