vjetrulja

traži dalje ...

vjetrulja (ruža vjetrova), kružna ljestvica s podjelom obzora na zrake (11,25°) i s oznakama gl. vjetrova; služi za orijentaciju u prostoru, a u kompasa i za određivanje kursa, azimuta i smjerova, procjenu smjera vjetra, valova i sl. Kvadrantna podjela na stupnjeve (točke Ν i S označuju 0, a Ε i W 90°) uvedena je u 18. st., a kružna (od 0° preko Ε do 360°) nešto kasnije; u 19. st. javlja se v. s engleskim oznakama strana svijeta (→ kompasna ruža). Najstarije v. u kompasa naših brodova imale su oznake 8 gl. vjetrova: borea (sjever), greco (sjeveroistok), oriente (istok), scirocco (jugoistok), austro (jug), libeccio (jugozapad), ponente (zapad) i maestro (sjeverozapad); sredinom 17. st. zamijenjeni su borea s tramontana, oriente s levante i austro s oštro; podjela je proširena još i sa 8 sporednih vjetrova koji su označivani nazivima dvaju obližnjih vjetrova, npr. grecotramontana (NNE), grecolevante (ESE) itd. U meteorologiji se upotrebljava i v. se dekadnom podjelom, tj. na 36 smjerova (npr. Ν = 0 i 36, Ε = 9, S = 18 i W = 27).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

vjetrulja. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 19.5.2025. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/vjetrulja>.