zrak

zrak, plinovit omotač oko Zemlje u kojemu smjesa nekoliko plinova ima stalan obujamski omjer (dušik 78,09%, kisik 20,95%, argon 0,93%, ostali 0,03%); u promjenljivim je količinama vodena para, ugljični dioksid, ozon, radon i dr.; u donjim je slojevima troposfere anorganska prašina, pepeo, čestice soli, pelud i mikrobi; pri atmosfer. tlaku 1013 mbar, Τ = 273,2 Κ i naponu vodene pare 0, normalna je gustoća zraka ρ = 1,293 kg/m³. Bistri z., zrak bez oblaka i magle ili bez krutih i tekućih čestica koje smanjuju vidljivost. Čisti z., zrak koji je relativno bez čestica koje ga onečišćuju. Nečisti z., zrak koji sadržava čestice prašine, dima, plinova ili mikroorganizama. Suhi z., zrak bez vodene pare ili s malom količinom vodene pare (iznad pustinja – sr. vlažnost oko 30%). Vlažni z., zrak koji ima veliku količinu vodene pare (najveća je relativna vlažnost z. u tropima – srednja oko 90%). Zasićeni z., zrak koji pri određenoj temp. i tlaku više ne može primiti vodene pare. Sila kojom stupac z. slobodne atmosfere tlači na jedinicu površine naziva se → atmosferski tlak ili zračni tlak.