Bugarska

Bugarska, država u ji Evropi (Balkanski poluotok) s izlazom na Crno more; 110 912 km²; 8 979 000 st. (1985). Prema popisu iz 1956. stanovnici su Bugari (85,5%), Turci (8,6%), Romi (2,6%), Makedonci (2,5%), Armenci (0,3%), Rusi (0,14%), Grci (0,1%); porast st. 0,2% (1980-85). Gl. grad Sofija (1 182 900 st., 1984). Službeni jezik bugarski. Novčana jedinica lev (1 BGL = 100 stotinki). Društveni bruto-proizvod 2920 $/st. (1983). B. se sastoji od Dunavske ploče (između Timoka i Crnog mora), ulančanog gorja Stare planine (Botev, 2376 m) s paralelnim lancima Sredne i Srnene gore, mnogobrojnih udolina na gornjem toku rijeke Tundže, Gornjotrakijske nizine te Rodopa s masivima Rile (Musala, 2925 m), Pirina i Osogovsko-belačkih planina. Crnomorska obala, od rta Kaliakre do Rezovske reke, duga je 354 km; podno planine Istrance gotovo je okomita (visoka oko 40 m), a oko Burgaskog zaljeva niska. Crnomorskom slivu pripada Dunav s pritocima (Lom, Iskr, Vit, Osm, Jantra) te Provadijska rijeka, Kamčija, Mandra (na njihovim su limanskim ušćima Varnensko, Primorsko i Atanasovsko jezero). U Egejsko more utječu Marica, Tundža, Struma i Mesta. Umjereno kontinentalna klima u unutrašnjosti; sredozemna u nizinama i primorju; sr. zimska temp. (januar) – 2,4 ··· + 0,6 °C, ljetna (juli) 20,1 ··· 23,5 °C; oborine 450 ··· 750 mm. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 22,3% aktivnog st., u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 43%, te u uslužnim djelatnostima 34,7% st. Uzgaja se pšenica, kukuruz, ječam, krumpir, suncokret, šećerna repa, duhan (125 000 t, 3. u Evropi, 1984), soja, riža, voće i povrće; uzgoj vinove loze i ruže (proizvodnja eteričnih ulja). Šumarstvo (1982): 7,6 mil. m³ drva. Stočarstvo (1984): najviše ovaca (11 mil.) i svinja (3,8 mil.). Ribarstvo (1983): 151 000 t (3/4 mor. riba: skuša, polanda i dr.); od 1954. razvija se pučinski ribolov na Crnom moru, a od 1965. i oceanski; gl. ribar. luke: Burgas i Varna (Crno more) te Ruse (Dunav). Ležišta lignita i smeđeg ugljena, nafte i zemnog plina, željezne, olovne, cinčane, manganske, bakrene, uranske rude te soli. Crna i obojena metalurgija, metalna (cijevi, traktori, motorna vozila, lokomotive, vagoni), elektrotehn., kem. (umjetna gnojiva, kiseline), petrokem., farmaceutska, tekstilna, prehrambena, duhanska, drvna i dr. industrija; brodogradnja (153 292 brt, 1984). Gl. izvozni proizvodi: strojevi (37%), duhanske prerađevine (8%), transportna oprema (8%), kemikalije (7%), voće i povrće (6%). Vrijednost izvoza (1984): 12 859 mil. $ (SSSR 56%, Njemačka DR 5,5%, Libija 4%). Vrijednost uvoza (1984): 12 715 mil. $ (SSSR 58,1%, Njemačka DR 5,7%, Poljska 4,3%, ČSSR 4,1%, SR Njemačka 3,9%). Turizam. Prometna mreža: 37 633 km cestâ (91% asfaltirano), 7626 km željezničke pruge i 471 km unutrašnjih plovidbenih putova za plovila do 3000 dwt (Dunav; promet oko 9 mil. t). Od 1978. god. održava se redovita trajektna veza između Varne i Iljičevska. Gl. aerodromi: Sofija, Varna, Burgas, Ruse i Plovdiv. Dunavska pristaništa: Vidin, Lom i Ruse (žitarice). Gl. mor. luke: Varna i Burgas (ribar. i naftna luka). Ukupan lučki promet (1984): 30 mil. t; ukrcaj 5,5 mil. t, iskrcaj 24,5 mil. t. Trgovačka flota (1986): 205 brodova (većih od 100 brt) s ukupno 1 385 009 brt ili 3 919 575 m³; struktura: 20 tankera za naftu (316 562 brt), 36 BC-brodova (572 104 brt), 60 brodova za generalni teret (344 287 brt), 2 kontejnerska broda (19 097 brt), 3 putničko-teretna broda (2949 brt), 6 brodova za preradbu ribe (29 056 brt), 32 ribar. broda (73 541 brt), 16 FP-brodova (6219 brt), 18 tegljača (4462 brt), 1 istraživački brod (164 brt), 11 netrgovačkih brodova (16 568 brt). Ratnom mornaricom upravlja zapovjednik RM; flota (1986): 3 podm., 3 fr., 3 kor., 7 r.č., 6 t. č., 6 p. br., 5 p. č., 33 m-1., 24 des. č.; morn. zrakoplovstvo: 20 he.; ukupno 14 500 ljudi; baze: Varna, Burgas i Sozopol (RM) te Vidin (RRF). – Za Rimljana dio Tracije i Mezije; u 6. st. naseljena Slavenima, koje su oko 680. pokorili Bugari. Za cara Simeona (893-927) proširila se na biz. područje; poslije je potpala pod biz. vlast, od koje se oslobodila 1186; na vrhuncu je moći u 13. st. kada obuhvaća i Makedoniju i Albaniju; oslabljenu bug. državu oborili su 1393. Turci. Protutur. ustanci i pokret za oslobođenje rezultirali su nakon rus.-tur. rata formiranjem (Berlinski kongres, 1878) Kneževine B. (između Dunava i Balkana) pod tur. suverenitetom; 1885. sjedinila se s autonomnom Istočnom Rumelijom; 1908. proglasila se nezavisnom državom. U I balkanskom ratu (1912-13) saveznica Srbije, Crne Gore i Grčke, zbog teritorija se u II balkanskom ratu (1913) sukobila sa saveznicima, kojima su se pridružile Rumunjska i Turska; izgubila je Dobrudžu u korist Rumunjske i Odrinsku oblast u korist Turske. U I svj. ratu pristupila je Centralnim silama (1915) i mirom u Neuillyju (1919) izgubila dio područja i izlaz na Egejsko more. U II svj. ratu zaratila je na strani Osovine (1940. zaposjela je Dobrudžu, a 1941. dijelove Vardarske i Egejske Makedonije te Tracije; Varna je jaka njem. vojnopom. baza). Nar. ustankom pod vodstvom KPB (septembar 1944) srušena je monarhofašistička diktatura i formirana vlada Otečestvene fronte; Narodnom Republikom Bugarskom proglašena je 1946. Mirovnim ugovorom u Parizu (1947) priznate su joj granice s poč. 1941. Pristanak KPB uz Rezoluciju Informbiroa doveo je do prekida diplomatskih odnosa s Jugoslavijom (194953). God. 1955. B. je pristupila Varšavskom ugovoru i bila primljena u UN; član je SEV-a. Nakon društveno-polit. promjena u SSSR-u i istočnoevr. zemljama počeo je i u B. proces demokratizacije. Od 1990. naziva se Republika Bugarska.