Istra

Istra, regija i najveći jadran. poluotok, omeđen Tršćanskim i Kvarnerskim zaljevom te vapnenačkim planinama Tršćanskog krasa i Ćićarije; 3166 km², 258 000 st. (1981); 81 st./km²; u gradovima živi 59% st. Dijeli se na bijelu Istru (s brdoviti rub), sivu Istru (flišna pobrđa) i crvenu Istru (vapnenačke zaravni dijelom pokrivene crvenicom). Veći zaljevi: Koparski, Piranski i Limski na z obali, Medulinski i Raški na i obali. Rijeke: Dragonja i Mirna na z dijelu, Raša na i dijelu. Ležišta kamenog ugljena (Raša), cementnog lapora, boksita, kvarcita i građevnog kamena; siva i crvena I. pogodne su za poljoprivredu; industrija i turizam (oko 20 mil. noćenja u god.) najvažnije privredne grane; gl. gradska industr. središta jesu Pula i Koper; razvijena brodogradnja (Uljanik u Puli; manje brodogradilište u Piranu; proizvodnja stakloplastičnih plovila u Raši – Kvarnerplastika); brodarstvo (Istarska plovidba u Puli i Splošna plovba u Piranu); ribarstvo duž z obale (preradba ribe u Rovinju i Izoli); turist. mjesta: Portorož, Umag, Novigrad, Poreč (najveće jugosl. turist. središte), Rovinj, Vrsar i Pula (na z obali); Opatija, Ičići, Ika, Lovran, Mošćenička Draga i Rabac (na i obali). Gl. luke: Koper i Pula, te terminal riječke luke u Raši; marine: Umag, Novigrad, Črvar-Porat i Parentium (Poreč), Rovinj, Pula, Veruda (Pula) i Pomer. Međunar. aerodrom kod Pule. – Istru su postepeno naseljavali romanizirani Iliri, a od 7. st. Slaveni. Nakon rim., gotske, bizantske, franačke i hrvatske (istočno od Raše u 10. i 11. st.) vlasti, I. je u prvoj pol. 11. st. postala samostalna marka koju su njem. carevi davali u feud; 13-15. st. pod mletačkom (obala od Plomina do Milja) i habsburškom (unutrašnjost, tj. pazinska grofovija, posjedi na Kvarneru i Trst) vlasti. Na poč. 17. st. ratovi i boleštine opustošili su I. pa su mlet. i austr. vlasti naselile novo, pretežno hrv. pučanstvo. Nakon napoleonskih ratova cijela je I. pripala 1815. Austriji; istarski Hrvati i Slovenci živjeli su pod dominacijom Talijana, gospodarski i kulturno nadmoćnijima; nar. preporod, potaknut ilirizmom u Hrvatskoj (J. Dobrila, M. Laginja, V. Spinčić), tražio je ravnopravan položaj hrv. jeziku u javnom životu i podizanje materijalnih prilika; isticao je pripadnost I. Hrvatskoj i osnivao gospodarske, kult. i polit. ustanove. Potkraj I svj. rata I. je zaposjela tal. vojska, a Rapallskim ugovorom (1920) Kraljevina SHS predala je I. Italiji (osim kastavskoga kotara). Fašistički režim nasilno je talijančio stanovništvo, zatvarao hrv. i slov. škole, zabranjivao upotrebu nar. jezika, raspuštao nac. društva, progonio Hrvate i Slovence; otpor su 1921. pružili seljaci na Proštini i rudari u Raši i Labinštini. U NOR-u oružane akcije počele su već 1941; potkraj godine prve grupe partizana su upućene u Gorski kotar. U augustu 1942. formirana je Istarska partizanska četa Vladimir Gortan, a u septembru osn. prvi NOO-i. U martu 1943. formirano je Privremeno partijsko rukovodstvo za Istru. Po kapitulaciji fašist. Italije, u narodnom ustanku oslobođena je I., osim Pule, Kopra i Izole. NOO za I. proglasio je 13. 9. 1943. sjedinjenje I. s Hrvatskom. Operativni štab za I. formiran je 23. 9. 1943. u Pazinu, a uskoro su formirane 1. istarska brigada Vladimir Gortan, 2. istarska brigada, Istarska brigada (Slovenska), Prvi NOP odred Učka, Drugi Pulski NOP odred i Istarski NOP odred (u slovenskom dijelu I.). Nakon prvotnih njem. uspjeha u I. partizanske jedinice su brzo obnovljene i reorganizirane. Od talijanskih antifašista formiran je 4. 4. 1944. bataljon Pino Budicin, zatim 1. i 2. NOP odred Učka i Pulski odred te 2. istarska brigada. U Gorskom kotaru je 29. 8. 1944. formirana 3. istarska brigada i 43. istarska divizija, a u Istri Buzetsko-porečki NOP odred. Oblasni komitet KPH za I. izabran je 25. 12. 1943. I. je oslobođena u → završnim operacijama (6. 5. 1945), ali je tek ugovorom o miru s Italijom (10. 2. 1947) I. pripala Jugoslaviji. U jedinicama NOV i POJ borilo se oko 30 000 Istrana, a poginulo je više od 5000 boraca; ubijeno je 4285 stanovnika, a 21 509 odvedeno u koncentracijske logore.