Kostrena

Kostrena, poluotok između drȁge Martinšćice i rta Sršice (ulaz u Bakarski zaljev); oko 3000st.; zaseoci su ugl. izvan obalnog ruba (danas u sklopu grada Rijeke), a najveći su Kostrena Sv. Barbara i Kostrena Sv. Lucija; rafinerija nafte INA i tankerski vez u Urinju. – U ispravama bana Petra Zrinskog (1661) ima podataka o brodarstvu, koje se, osobito u Kostreni Sv. Barbari i Kostreni Sv. Luciji, razvija nakon proglašenja slobode plovidbe i trgovine morem (1717). Domaći brodovlasnici (bracere, trabakuli) spominju se od poč. 19. st. God. 1832. u K. su bila 83 pomorca; 1853. Kostrenjani su posjedovali 13 brodova (4500 brt), a do 1900. god. 20 jedrenjaka duge plovidbe (7831 brt); udjela su imali u 71 brodu duge plovidbe. Posljednji je kostrenski jedrenjak bark Anna Peppina brodovlasnika Frana Tičca (kupljen 1892. u Genovi, potonuo 1896. u brodolomu kod Pensacole); od 1860. Kostrenjani plove na brodovima (dali su više zapovjednika) Austrijskog Lloyda, Adrije, Ungaro-Croate i madž. brodarskih društava. Grupa kostrenskih armatura, pod upravom karatista kap. Alojza Ivana Šoića, 1902. je nabavila parobrod d.pl. Kostrena (2551 brt; 1581 nrt; 1917. se pripojio društvu Oceania u Sušaku; kao Tuzla, Jadroslobodna, otpisan 1954). Između dva svj. rata i poslije II svj. rata K. je dala mnogo pomoraca, posebno časnika i zapovjednika brodova jugosl. trg. mornarice.