Maroko

Maroko, država u sz Africi s izlazom na Sredozemno more i Atlantski ocean; 458 730 km²; 25 380 000 st. (1989), ugl. Berbera i Arapa; porast st. 2,9% (1980-85). Službeni jezik arapski. Gl. grad Rabat (518 616 st., 1982), najveći grad Casablanca (arap. Dar el-Beida; 2 139 204 st., 1982). Novčana jedinica dirham (1 MAD = 100 centima). Društveni bruto-proizvod 750 $/st. (1983). Najveći dio teritorija zaprema gorje Atlas koje se na sz preko stepeničastih ravnjaka spušta u primorsku nizinu, a na ji u Saharu; sastoji se od triju paralelnih lanaca (Srednji, Visoki i Anti Atlas) od kojih je srednji (Visoki Atlas) najviši (Toubkal, 4165 m). Uz Sredozemno more pruža se gorje Er Rif. Uska nerazvedena obala duga je 1835 km. Sredozemna klima na obali, polupustinjska i pustinjska u unutrašnjosti; sr. god. temp. 17 °C na obali, 18 ··· 19 °C na ravnjacima, 21 °C u planinskom području; oborine; 200 ··· 550 mm na obali, 200 ··· 400 mm na ravnjacima, više od 1000 mm na Atlasu, do 100 mm u saharskom području. U Atlantski ocean ulijevaju se rijeke Oum er Rbia, Sebou (plovna u donjem toku), Tennsift i Dra, a u Sredozemno more Moulouya. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 50% aktivnog st. Uzgajaju se žitarice, povrće, agrumi, evr. voće, maslina, vinova loza, pamuk, duhan i dr. Šumarstvo: 1,7 mil. m³ drva (1982); dobivanje pluta. Stočarstvo (1982): najviše ovaca (15 mil.) i koza (6,3mil.). Ribarstvo (1983): 361 686 t mor. organizama; gl. ribar, luke: Safi, Mohammedia, Casablanca, Agadir, Al Hoceima. Rudarstvo: najglavnija su ležišta fosfata (18,1 mil. t, 1981; na 3. mjestu u svijetu, iza SAD i SSSR); ugljen, plin (zemni), kobalt, nikal, mangan i olovo. Prehr., tekstilna, duhanska, kem., cementna, papirna industrija. Turizam. Gl. izvozni proizvodi: ruda (33%), hrana, piće i duhan (24%), kern, proizvodi (16,5%), tekstil (8%). Vrijednost izvoza (1984): 2171 mil. $ (Francuska 24%, SR Njemačka 8%, Španjolska 7%, Italija 7%, Indija 6%). Vrijednost uvoza (1984): 3911 mil. $ (Francuska 25%, Saudijska Arabija 13%, SAD 6%, SSSR 5%, SR Njemačka 5%). Prometna mreža: 1779 km željezničke pruge (1982) i 57592 km cesta (1983; asfaltirano 46%). Međunar. aerodromi: Casablanca, Rabat, Tanger, Marrakech, Agadir, Ouja, Al Hoceima i Fès. Gl. luke: Casablanca (70% ukupna prometa), Safi, Mohammedia, Tanger, Kénitra, Nador, Jorf Lasfar. Ukupan lučki promet (1984): 31,4 mil. t; ukrcaj 20,5 mil. t, iskrcaj 10,9 mil. t. Trgovačka flota (1986): 294 broda (veća od 100 brt) s ukupnom tonažom 416 482 brt ili 1 178 644 m³; struktura: 4 tankera za naftu (10 077 brt) i 13 tankera za kemikalije (117 992 brt), 6 BC-brodova (124 833 brt), 34 broda za opći teret (74 224 brt), 3 kontejnerska broda (4608 brt), 202 ribar, broda (69 001 brt), 5 FP-brodova (6589 brt), 20 tegljača (4090 brt), 5 jaružala (4496 brt), 1 istraživački brod (400 brt) i 1 netrg. brod (172 brt). Ratnom mornaricom upravlja inspektor RM; oko 4000 ljudi. Flota (1986): 1 fr., 4 r. č. (6 u gradnji), 2 top., 4 p. br., 9 p. č., 4 des. sredstva; morn, pješadija ima oko 1000 ljudi. Vojnopom. baze: Casablanca, Safi, Agadir, Kénitra, Tanger. – U starom vijeku maročke su obale posjećivali Feničani, tu su kolonije osnivali Kartažani i vladali Rimljani, Vandali i Bizant; u 8. st. M. su zauzeli Arapi; od 11. st. bio je nezavisno sjevernoafr. carstvo koje je obuhvaćalo i dio Pirenejskog poluotoka, a raspalo se u 15-16. st. Prvotni evr. prodor (Tanger su 1471. zauzeli Portugalci, a 1662. Englezi) nije imao trajnijih rezultata; drugi je počeo u 19. st. i završio 1912. franc. nametanjem protektorata sultanu; M. je bio podijeljen na franc. španj. i tzv. međunar. zonu u Tangeru. God. 1942. Saveznici su desantom zauzeli franc. zonu, koja je bila pod upravom vlade u Vichyju. Borba za oslobođenje prisilila je Francusku da 1956. prizna nezavisnost Maroku, koji je 1957. proglašen kraljevinom; te godine pripojen mu je Tanger, 1958. j dio bivšega španj. Maroka, a 1969. španj. područje Ifni. Čl. Pokreta nesvrstanih zemalja.