Split

Split (43°30' N; 16°26' E), luka i grad (169 322 st., 1981) u sr. dijelu i obale Jadrana (Dalmacija, SR Hrvatska); sjedište Sveučilišta, Centra za koordinaciju plana prioritetnih akcija na Sredozemlju unutar UNEP-a (institucija UN za zaštitu čovjekove okoline); Institut za oceanografiju i ribarstvo (akvarij), Hidrografski institut JRM, Pomorski meteorološki centar HMZ SRH, PLOVPUT, Zavod za pomorsko-društvene znanosti JAZU, Pomorski muzej; Pomorski fakultet (tehn. odsjeci, Viša pom. škola), Centar visokih vojnih škola RM Maršal Tito. Luka se sastoji od stare Gradske luke; nove Sjeverne luke; rat. luka Lora, lučica Stobreč i Martin; ukupno 7535 m operativne obale. U Gradskoj luci (2605 m operativne obale; dubina 2,5 ··· 9 m); vezovi za putn. brodove, trajekte, hidrokrilne brodove i jahte sport, lučice JK Mornar i JD Labud; marina Split (500 vezova i 100 mjesta na kopnu); 1 M i od gradske luke lučica Zenta (880 vezova, 120 mjesta na kopnu). Sjeverna luka ima 2685 m obale (dubina 10 ··· 14 m); vezovi za tankere, brodove za opći i rasuti teret te za brodove i dizalice Brodospasa; lučice RSPD Split (450 vezova, 50 mjesta na kopnu) i PSD Spinut (780 vezova, 250 mjesta na kopnu). U Kaštelanskom bazenu (1627 m) pristani za tvornicu cementa i INA-naftaplin (baza za opskrbu i remont istraživačkih platformi za bušenje nafte); skladišta, silos za žitarice, spremnici za tekući teret, hladnjače; dizalice (do 60 t); brodogradilište Split (uvala Supaval). U lučkom prometu na prvome je mjestu cement, zatim naftni derivati, žitarice, umjetno gnojivo i ugljen. God. lučki promet 2 664 000 t tereta (ukrcaj 1 405 000 t, iskrcaj 1 203 000 t) i 1 934 000 putnika (1985). Aerodrom (u Kaštel-Štafiliću) udaljen 20 km. – Ilir. pa grč. naselje Aspalathos (poslije Spalatum); oko 300. car Dioklecijan podiže golemu palaču, u koju su se u 7. st. naselili stanovnici razorene Salone. Kao posebna upravna jedinica razvijao se pod biz. vlašću do 1069, kad je sjedinjen s Hrvatskom (Petar Krešimir IV); od 1105. autonomna komuna; od 1420. pod mlet. vlasti koja nastoji stegnuti gradsku autonomiju i podrediti brodarstvo svojim interesima; pokušaj potkraj 16. st. da S. postane gl. izvoznom lukom širokog zaleđa pomogao je donekle ekon. razvoju grada; splitskoj trgovini veoma su naškodili Kandijski i Morejski rat u 17. st. Nakon 1797. S. dijeli povijest ostale Dalmacije. Ostavši u poč. 19. st. bez i jednog broda, S. se pomalo ekonomski oporavlja; osn. brodogradilište (1852) i proširena luka (1854); parobrodarstvo se slabije razvija (1910. pet brodova male kabotaže s 331 t; 1911. oko 65 koćara-bragoca i ribar, čamaca). Nakon I svj. rata S. je postao gl. jugosl. luka; sjedište je Jugoslavenskog Lloyda i 20 drugih brodarskih društava. – U aprilskom ratu 1941. S. je okupirala tal. vojska. U NOR-u snažno uporište NOP-a (razvijena mreža Narodne pomoći), KPJ (do proljeća 1942. sjedište PK KPJ za Dalmaciju, glasilo Naš izvještaj; u gradu djeluje sekretar CK KPH Rade Končar) i SKOJ-a. U drugoj pol. jula formirane su borbene grupe koje su izvele više oružanih akcija na brodove, željeznički saobraćaj i objekte (najpoznatije: paljenje broda Lina Matković i Palermo te lučkog skladišta; eksplozivom teško oštećen minopolagač Vrgada, biv. Orao; oštećeni strojni uređaji na rat. brodu ESO, kotlovi na minopolagačima Unie i kormilarski uređaj na rat. brodu Zmaj). Splitski NOP odred formiran je 11. 8. 1941. Iz S. su se održavale stalne ilegalne pom. veze s otocima srednje Dalmacije (Vis, Brač, Hvar, Šolta, Korčula). Sabotažno diverzantske akcije nastavljene su i u 1942; formiraju se nove organizacije NOP-a; u augustu 1943. u organizacijama NOP-a bila su 403 brodogradilišna radnika i 552 pomorca; formiran je gradski narodnooslobodilački odbor; odbori Narodne pomoći reorganizirani su u Narodnooslobodilački fond. Za kapitulacije Italije oko 15 000 građana sudjelovalo je na razoružavanju okupatora. Građani (posebno pomorci sa svojim plovilima, brodogradilišni i lučki radnici) masovno su stupali u jedinice NOVJ; formirana je 4. splitska brigada (oko 1500 boraca) a ostali (oko 4500) ušli su u sastav drugih jedinica; formiran je tal. partiz. bataljon Garibaldi. Pri Komandi područja osn. je Odsjek za pom. saobraćaj (prikupljao i opremao brodove za Mornaricu NOVJ, organizirao saobraćaj u splitskom području), formiran je Štab obalske komande (formirao flotu i više obalnih baterija). Nijemci su zauzeli Split 26. 9. 1943. Jedinice NOVJ, Mornarice NOVJ (sa svim plovnim objektima) i dr. organizacije evakuirane su na Brač pod neprestanim napadima njem. avijacije. S. su 26. 10. 1944. oslobodile jedinice 20. i 26. divizije. S. je postao sjedište Štaba IV POS-a, Štaba Mornarice NOVJ (oktobar 1944) i Lučke kapetanije, te najvažnija vojnopom. baza za konačno oslobođenje zemlje; radilo je Jadransko brodogradilište, Brodogradilište Bulimbašić i Vranjić; izvađeno je više potonulih objekata (parobrod Knin, Lapad, Zagreb i dr.); podignut je iz mora i osposobljen plovni dok 1500 t nosivosti i više dizalica. Rano ujutro (12. 2. 1945) 4 eksplozivna njem. čamca pokušala su prodrijeti u luku radi napada na brit. krstaricu Delhi. Vatrom obalne baterije na rtu Sustipanu i krstarice Delhi napad je odbijen; prepad je bio posljednja značajnija akcija njemačkih pomorskih snaga na Jadranu u II svj. ratu. U Splitu je 14. 4. 1945. obrazovana prva vlada NRH.