Tunis

traži dalje ...

Tunis, država u s Africi s izlazom na Sredozemno more; 163 610 km²; 7 930 000 st. (1989). Stanovnici su Arapi (98,2% st.), Berberi (1,2%), Francuzi (0,2%), Talijani (0,1%) i dr. (0,3%); porast st. 2,6% (1982-87). Gl. grad Tunis (596 654 st., 1984). Službeni jezik arapski; govori se i francuski. Novčana jedinica tuniski dinar (1 TND = 1000 milima). Društveni bruto-proizvod 1220 $/st. (1985). T. se sastoji od gorovitog dijela na s, nizina na i, depresije šotova (Jerid, Rharsa) na jz i dijela Sahare s visokim ravnjakom Daharom (840 m) na j. Goroviti dio zaprema Sjeverni i Visoki Teli (600 ··· 1200 m) te Saharski Atlas (Djebel Chambi, 1544 m). Razdvaja ih dolina rijeke Medjerde. Razvedena obala duga je 1143 km; veći zaljevi: Tuniski, Hammametski, Gabèski. Pred obalom Kerkensko otočje (arap. Qerqenah) i veliki otok Djerba. Suptrop. klima; sr. zimska (januar) temp. 9,1 ··· 11,3 °C, ljetna (juli) 25,2 ··· ··· 29,6 °C; oborine: do 1500 mm u planinama na s, 450 ··· 650 mm u s primorju, 150 ··· 300 mm u i primorju, do 100 mm na j; najviše kiše padne u jesen i zimi. Jedina veća rijeka jest Medjerda. U poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 26,6% aktivnog st., u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 33,9%, a u uslužnim djelatnostima 39,5% st. Uzgaja se maslina (po proizvodnji maslinova ulja na 1. mjestu u Africi), agrumi, vinova loza, datulja, evr. voće, povrće, žitarice, duhan. Šumarstvo (1985): 2,8 mil. m³ drva; dobivanje pluta, uzgoj hälfe. Stočarstvo (1984): najviše ovaca (5,4 mil.). Ribarstvo (1985): 93 000 t mor. organizama; u Gabèskom zaljevu vade se spužve. Rudarstvo: ležišta nafte (5,1 mil. t, 1985), zemnog plina, prirodnih fosfata, željezne rude. Prehr. (tvornice za konzerviranje ribe, uljare, mlinovi, šećerane, proizvodnja tjestenine), tekstilna (odjeća, sagovi), cementna, kern, (umjetno gnojivo) i petrokem., automobilska, papirna industrija; crna i obojena metalurgija; umjetnički obrt. Turizam (prihod: 551 mil. $, 1985). Gl. izvozni proizvodi: odjeća (24%), nafta i naftni derivati (23%), pamučne tkanine (2%), obuća (2%). Vrijednost izvoza (1986): 1760 mil. $ (Francuska 23%, SR Njemačka 15%, Italija 14%, Španjolska 4%). Vrijednost uvoza (1986): 2890 mil. $ (Francuska 27%, SR Njemačka 13%, Italija 11%, SAD 7%, Alžir 3%, Nizozemska 2%, V. Britanija 2%). Prometna mreža 2118 km željezničke pruge i 26 252 km cesta (asfaltirano 54%). Međunar. aerodromi: Tunis (Carthage, El Aouina), Djerba, Monastir, Tozeur. Gl. luke: Sfax, Bizerte, Tunis s predlukom La Gouletteom, Gabès, Sousse, Skhira. God. lučki promet oko 9 mil. t. – Trgovačka flota (1986): 71 brod (veći od 100 brt) s ukupno 285 535 brt ili 808 064 m³; struktura: 3 tankera za naftu (131 836 brt) i 6 za kemikalije (37 008 brt), 1 LNG odn. LPG-brod (10 182 brt), 3 BC-broda (37 230 brt), 16 brodova za opći teret (48 140 brt), 16 ribar, brodova (2685 brt), 8 FP-brodova (13 445 brt) i 18 tegljača (5009 brt). Vojnopomorskim snagama upravlja načelnik admiralštaba; oko 2600 ljudi; flota (1986): 1 fr., 5 p.br., 3 rak. č., 2 top., 14 p.c.; vojnopom. baze: Tunis, Sousse. – Iz feničke kolonizacije na području današnjeg Tunisa razvila se moćna ant. država Kartaga (← 9. st. do ← 146). Unutrašnjost su od davnine nastavali berberski nomadi, koji su, pošto su T. u 7. st. zauzeli Arapi, islamizirani; pod vrhovnom tur. vlasti (od dr. pol. 16. st.) zemljom su vladali bejevi, za kojih je procvalo gusarstvo; borba evr. sila protiv gusara bila je uvod u njihovu penetraciju koja je završila 1881. franc. okupacijom. Razvoj oslobodilačkog pokreta doveo je, za opće krize kolonijalizma, nakon II svj. rata do franc. priznanja autonomije 1955. i nezavisnosti Tunisa 1956. Član Pokreta nesvrstanih zemalja.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

Tunis. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.12.2024. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/tunis-drzava>.