girokompas

traži dalje ...

girokompas (grč.-tal.), kompas u kojega osnovni (osjetilni) dio, obješeni giroskop (s brzorotirajućim girom), upravlja kompasnom ružom; njegova smjerna sila ovisi o horizontalnoj komponenti kutne brzine Zemljine rotacije (slabi s povećanjem geografske širine). Za konstrukciju g. važna su dva giroskopska svojstva: ustrajnost (giro zadržava stalan smjer rotacijske osi u prostoru; proporcionalna je broju okretaja u masi gira) i pravilna precesija (uzrokuje ju Zemljina rotacija i sila teža; giro se svojom osi postavlja paralelno sa Zemljinom osi odn. okomito na smjer Zemljine rotacije, precesira oko vertikalne osi dok se s kraj osi gira prigušnim sistemom kompasa ne umiri u meridijanu). U položaju mirovanja 0° kompasne ruže leži u meridijanu točno iznad s kraja osi gira, pa brojka ruže ispod pramčanice (na kompasnom kotlu) pokazuje girokompasni kurs. Čim se ta ravnoteža poremeti promjenom kursa ili izlaskom osi gira iz meridijana, aktivira se prateći i prijenosni sistem koji s kraj osi gira ponovno dovodi u meridijan iz kojega je izašao. Greška vožnje posljedica je nastojanja gira da se svojom osi postavi okomito na rezultantu komponente Zemljine rotacije i meridijanske komponente vožnje (brzine) broda; imaju je svi tipovi kompasa, a ovisi o kursu i brzini = θg 0,0635 · ν · cos K · sec φ); ispravlja se korektorom vožnje (uvođenjem kursa K, brzine v, geogr. širine φ). Greška geogr. širine posljedica je slabljenja horizontalne komponente kutne brzine Zemljine rotacije povećanjem geogr. širine; uklanja se konstrukcijom kompasa za određenu geogr. širinu ili se ispravlja pomoćnim korektorom. Balističku grešku izaziva akceleracija giroskopskog sistema nastala promjenom kursa i brzine; koeficijent A° greška je zbog netočne instalacije kompasa. Kut za koji s kraj osi gira odstupa od pravog meridijana i nakon ispravljenih grešaka naziva se girokompasna devijacija: θg = ωρωg ili θg= Kp – Kg. Matični g. smješten je u unutrašnjosti broda, a kormilarenje i smjeranje obavlja se preko izdvojenih girokompasnih ponavljača. – Gradnja željeznih brodova pokrenula je problem izrade kompasa neovisnog ο zemaljskom (brodskom) magnetskom polju. Za konstrukciju g. značajan je bio pokus s njihalom kojeg je 1851. u Pantheonu (Pariz) izveo L. Foucault; iz toga slijedi da se brzo rotirajući giro sa svojom rotacijskom osi postavlja paralelno s rotacijskom osi Zemlje. Nijemac Hermann Anschütz-Kampfe konstruirao je držač smjera (1902), a primjenom giroskopa prvi kompas (1908). Amerikanac Elmer A. Sperry patentirao je 1911. svoj tip g., a 1916. i Englez G. Brown (s J. Perryjem). Poznatiji tipovi g.: amer. Sperry i Arma, njem. Anschütz i Plath-Navigat, engl. S. G. Brown, sovj. Amur, tal. Microtecnica, norv. Robertson.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1990.

Citiranje:

girokompas. Pomorski leksikon (1990), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 27.12.2024. <https://pomorski.lzmk.hr/clanak/girokompas>.