jedro

jedro, propulzor od specijalne tkanine odn. folije, koji vjetrenu snagu pretvara u porivnu silu gibanja plovila; klasične tkanine zamijenili su sintetički materijali tkani od multifila ili ojačane sintetičke folije; za jedra je najbolji dakron (amer.) odn. terilen (brit.); za spinakere i balone na sport, jedrilicama upotrebljavaju se lakši poliamidni materijali (npr. orlon, perlon). Krojenje j. zahtijeva veliko iskustvo i zanatsku vještinu; pojedina širina tkanine od koje je sastavljeno j. naziva se krojka; prema spajanju krojki razlikuje se vodoravan, vertikalan, dijagonalan, radijalan i zvjezdast kroj (zavisi od jačine tkanine po osnovi i potki); nova se j. trimuju (podešava se položaj težišta j.) u pokusnim vožnjama radi dobivanja najoptimalnije porivne sile. U projektima suvremenih oceanskih jedrenjaka upotrebljavaju se eksperimentalno i kruta (čelična) j. kojima se upravlja hidraulički. Prema namjeni j. može biti glavno i pomoćno (dodatno), prema vremenu upotrebe radno i olujno, prema obliku poprečno (križno) i vertikalno (uzdužno); prema položaju j. nosi naziv jarbola (nastavka jarbola) i leta uz koji se razapinje; pramčana j., redovito iznad kosnika (do pramčana jarbola), nazivaju se prečkama. J. ima opremu za spajanje s jarbolom (letom), deblenjače za pridržavanje deblenjaka, konope za razapinjanje (podigači, izvlakači), ubiranje (ubralje) i upravljanje (škota, protuškota, oglav) te kratnik i kratice (kratke) za kraćenje. Skup brod. j. naziva se → jedrilje, a jarboli s oputom snast. Djelovanje vjetra na j.: sila vjetra (V_j) može se rastaviti na okomitu (V_o) i uzdužnu komponentu (V_u); okomita komponenta V_o rastavlja se na dvije komponente: porivnu komponentu (P) i komponentu zanošenja (Z), kojoj se suprotstavlja podvodni lateralni otpor. Budući da je poprečni podvodni presjek plovila manji od lateralnog, brzina će napredovanja plovila v_n iti veća (pri jedrenju se nastoji da bude što veća) od brzine zanošenja v_z (nastoji se da bude što manja; ovisi o nadvođu, o nagibnom kutu, o visini i smjeru valovlja i dr.). Djelovanje j. na čamac ovisi o položaju težišta jedra i položaju j. prema vjetru. Težište pojedinog j. u sjecištu je raspolovnica njegovih unutrašnjih kutova, ali je važno odrediti položaj težišta jedrilja. Teorijski je najpovoljniji položaj j. kad njegova ploha (deblenjak, križ) raspolovljuje kut između uzdužnice plovila i smjera prividnog vjetra; u praksi se j. postavlja tako da mu je kut za 10 ·· 25° manji od teorijskog; pri jedrenju krmenim vjetrom j. najbolje djeluje kada je okomito na plovilo. – Postoje egip. spomenici (oko ← 1400) o upotrebi križnog j. upotrebljavali su ga i Feničani i dr. pomorci. Latinsko j. prvi su upotrebljavali Arapi; genov. i mlet. galije (13. st.) imale su po jedno veliko latinsko j. Donji nastavak prvenjače, najvećeg križnog j. na pramčanom (prednjem) jarbolu, tzv. boneta, primjenjivala se u 15. st. Pršno j. (bočni nastavak križnog j.) pojavilo se u 17. st. Letnaj. pojavila su se u 17. st., a prve prave prečke u 18. st. Oglavno i sošno j. razvilo se iz latinskog j.; u dr. pol. 18. st. nastalo je pravo sošno j. razapeto uz sošnjak. Bermudskoj. noviji je tip j.; posebno je pogodno za rukovanje (na jahtama). Za jedrenje uz vjetar povoljno je sošno i bermudsko j., letno j. i prečka (flok); za bočni do polukrmeni vjetar, sošno i križno j. (za jedrilice: bolero, rasponi flok, spinaker, big-boy); za polukrmeni do krmeni vjetar križno j. (za jedrilice: čađavka, leptir).