kej

kej (engl.), dio izgrađene lučke obale; zaštićuje teren, vez broda, obalnu mehanizaciju i skraćuje prekrcajni put robe; lice k. oblaže se betonskim pločama ili kamenom oblogom. Pokosni k., rubna obalna konstrukcija s kosim licem; ne dopušta da se brod posve primakne obali. Vertikalni k., rubna obalna konstrukcija s vertikalnim licem; brod se može potpuno primaknuti obali; gravitacijski v. k. vlastitom masom nosi nasip i planum u zaleđu (tip masiva: debeli profilski, betonski zid, monolitan ili od blokova, armiranobetonski kesoni, čelične ćelije, prostorne rešetke s kamenjem, L-profil s nasipom ili tanki profil – žmurje ili platice s nasipom pozadi); kesonski v. k. sastavljen je od sanduka većih dimenzija, izrađenih od armiranoga prednapetog betona odn. čelika; u otvorenog v. k. ploča planuma leži na pilotima ih stupovima; visoko je položena direktno ispod planuma ili nisko položena i od planuma odijeljena nasipom kao zaštitnim međuslojem. Pontonski kej, nosiva platforma oslonjena na pontone, vezane za kopno i usidrene.