radarska navigacija

radarska navigacija, navigacija u kojoj se metode određivanja pozicije broda i dr. navig. elemenata temelje na radarskom navig. sistemu. Načela određivanja linija pozicija odn. pozicije broda slična su kao i u → terestričkoj (vizualnoj) navigaciji; temelj joj je zbrojena navigacija. Opažaju se markantni radarski objekti, a ako ih nema, upotrebljava se metoda radarskih kontura obale (→ radarska pozicija). Međutim, točnost se mjerenja s pomoću radara temelji na uvjetima pod kojima se prostiru radarski (elektromagn.) valovi; stoga ovisi o fiz. stanju u atmosferi (refrakcija, subrefrakcija, superrefrakcija, višestruka superrefrakcija – kanaliziranje radarskih valova), o refleksivnom utjecaju mor. površine, o daljini otkrivanja objekata, o razlučivanju objekata po daljini i azimutu (→ radar, navigacijski) te o sposobnosti navigatora da na ekranu pravilno analizira → radarsku sliku. Od pomoćnih metoda najviše se upotrebljava granična daljina i radarski pokriveni smjer (azimut). Posebno je važna upotreba radara u izbjegavanju sudara na moru (→ plotiranje). Osim općih priručnika za plovidbu upotrebljavaju se radarske panorame (katalog s radarskim slikama dijelova obale kako ih motrilac vidi s naznačene pozicije i s odgovarajućim dijelovima pom. karte); pri tom služe i radarske karte, navig. karte s označenim markantnim radarskim objektima, → radarskim reflektorima te izohipsama koje ističu dijelove kopna koji daju dobar odraz (radarsku sliku).