temperatura

temperatura (lat.), stupanj toplinskog stanja neke tvari. Mjeri se termometrom; t. zraka mjeri se termometrom izloženim slobodnoj zračnoj struji (za prizemni sloj oko 2 m visine) izvan utjecaja izravne sunčane radijacije i okoline; i. mora mjeri se oceanogr. termometrom uronjenim u more na željenu dubinu; t. tla mjeri se termometrom kojemu je posuda sa živom u određenoj dubini. Apsolutna t.  →  termodinamička temperatura. Efektivna t., fiziološki osjet topline ili hladnoće zbog zajedničkog djelovanja temp, zraka, vlage i vjetra. Ekstremna t., najviša odn. najniža (maksimalna odn. minimalna) temp, izmjerena kroz određen interval (dan, mjesec, godinu itd.). Ekvivalentno-potencijalna t., veličina u funkciji temp., atmosfer. tlaka i vlage koja se ne mijenja pri vlažno-adijabatskim promjenama stanja atmosfere. Maksimalna t., najviša temp, izmjerena u nekom vremenskom periodu; može biti dnevna (kopna oko 13, zraka oko 14, mora između 15 i 16 sati), mjesečna i godišnja (kopna krajem jula, zraka početkom augusta, mora krajem augusta ili početkom septembra). Minimalna t., najniža temperatura izmjerena u određenom vremenskom periodu; može biti dnevna (pred izlazak Sunca), mjesečna i godišnja (kopna u januaru, zraka krajem januara ili poč. februara, temp, mora u februaru ili martu). Reducirana t., temp, zraka svedena na razinu mora, tako da se temp, izmjerenoj na stanici dodaje 0,5 °C za svakih 100 m nadmor. visine stanice. Srednja t., aritmetička sredina temp, mjerenih u istom razmaku (terminu) za određeni vremenski period; može biti dnevna, mjesečna, godišnjeg doba, godine.