obzor

obzor ili horizont (grč.), zamišljena ravnina koja prolazi okom motrioca i okomita je na vertikalu njegova stajališta; naziva se i prividni obzor; u širem smislu to je crta, odn. kružnica u kojoj se prividno spaja zemaljska površina s neb. svodom; polumjer te kružnice naziva se udaljenost obzora (horizonta). Geografski o., nepravilna crta određena konfiguracijom kopna, čije točke na krajnjem vidiku mogu ležati iznad ili ispod prividnog obzora. Geometrijski ili teoretski o., idealna kružnica na zemaljskoj površini omeđena plaštem vertikalna stošca s vrhom u motriočevu oku; polumjer (d_t) te kružnice ovisi samo o visini motriočeva oka: d_t = 1,93 √ h_oka . Morski o., kružnica koja prividno omeđuje mor. površinu koju motrilac vidi na otvorenom moru; d = 2,08 √ h_oka ; udaljenost mor. o. veća je od geometr. zbog utjecaja zemaljske refrakcije; kut za koji odstupa mor. o. od prividnog jest dubina ili depresija mor. obzora; udaljenost i dubina mor. o. dobiva se iz tablica ili posebnih dijagrama. Obalni o., vidljiva obalna crta u kojoj se more spaja s kopnom ili otokom; javlja se kad se neki otok ili dio obale (izuzetno objekt koji pluta) nalazi unutar mor. obzora. Pravi ili astronomski o., zamišljena ravnina koja prolazi kroz središte Zemlje i stoji okomito na crtu zenit–nadir; paralelna je s prividnim obzorom (→ horizontski koordinatni sistem). Radarski o., na zemaljskoj površini zamišljena kružnica kojoj je polumjer određen daljinom otkrivanja radara (d_ra); oko 6% veći je od mor. obzora; d_ra = 2,22 √ h_ant  gdje je h_ant visina radarske antene. Umjetni o., horizontalna ravnina ostvarena s pomoću tekućine (žive, teškog ulja ili katrana) ili čvrste reflektirajuće ploče od tamnoga staklenog, odn. metalnog zrcala (vodoravno se postavlja s pomoću libele); u suvremenih sekstanata ostvaruje se libelom, giroskopom ili njihalom.