rijeka

rijeka, veći prirodni vodotok koji pod utjecajem gravitacije teče koritom što ga je sam erodirao. R. sadržavaju 2120 km³ vode (0,0002% vodene mase na Zemlji; 0,06% ukupne količine slatke vode). Stalne r. nastaju u vlažnim krajevima, gdje je pritjecanje vode u korito veće od gubitaka isparivanjem i poniranjem; periodične r. u krajevima gdje je pritjecanje veće samo u dijelu godine; povremene (epizodne) r. u izrazito sušnim krajevima. Gl. r. s pritocima tvore riječni sistem, a sve r. nekog područja riječnu mrežu. Površina kopna s kojeg voda pritječe u rijeku i njezine pritoke naziva se porječje (najveće svj. rijeke prema površini porječja: Amazona, Rio de la Plata s Paranom, Congo, Nil, Mississippi s Missourijem, Ob s Irtišem, Jenisej, Lena, Yangtze, Niger, Amur). R. su međusobno odijeljene razvodnicama ili vododijelnicama; spojiti se mogu bifurkacijom ili račvanjem. Početak i najviša točka riječnog toka (gornji, srednji i donji) jest izvor ili sutok izvorišnih krakova, a završetak ušće; duljina riječnog toka obično se mjeri od ušća (obilježena kilometarskim oznakama). U gornjem toku r. erodira korito i pokreće riječni nanos (čestice stijena), nosi ga nizvodno i u donjem toku taloži (otežava plovidbu). Razina vode s obzirom na uvjetnu ravninu nulte točke vodomjera (hidrometrijske stanice) naziva se vodostaj, a količina vode koja proteče vlažnim riječnim profilom u sekundi na nekom mjestu protok (izražava se u m³/s). God. hod vodostaja naziva se riječni režim; ovisi ο podrijetlu vode kojom se rijeka napaja; gl. su tipovi režima kišni ili pluvijalni, snježni ili nivalni i ledenjački ili glacijalni; postoji i niz kombiniranih tipova. Brzina riječnog toka (do 3 m/s) razmjerna je padu (nagibu) korita; linija najveće brzine naziva se riječna matica. Plovna r. je ona po kojoj mogu ploviti brodovi i dr. plovni objekti (→ riječna navigacija); dijeli se na morski, brodivi i splavni dio. Morska r. dio je rijeke uzvodno od ušća na kojem se osjeća utjecaj mor. mijena (plimni val omogućuje prolaz mor. brodova dublje u unutrašnjost). Plovnost r. (moguća duljina riječnoga plovnog puta) povećava se regulacijom toka i kanaliziranjem; izgradnjom kanala r. se povezuju u sisteme unutrašnjih plovnih putova. U ušćima plovnih rijeka razvile su se velike (svjetske) luke (npr. Rotterdam, Hamburg, New York). – U pravnom smislu r. se dijele na unutrašnje (teku teritorijem jedne države; strani brodovi mogu ploviti samo uz odobrenje); međudržavne (protječu teritorijem ili granicom dviju država; pravni status se regulira dvojnim sporazumom) i međunarodne (protječu teritorijem više država; plovidba se regulira višestranim sporazumima). Ostale ekon. značajke r.: dobivanje el. energije, natapanje, odvodnjavanje, vodoopskrba, ribolov, rekreacija.