Dunav

Dunav, iza Volge najdulja evr. rijeka (2857 km); porječje 817 000 km²; nastaje od dva izvorišna kraka (Breg i Brigach), koji se spajaju kod Donaueschingena u SR Njemačkoj; utječe u Crno more kod Suline velikom deltom; rukavci: Kilija, Sulina (reguliran za plovidbu) i Sv. Juraj. Gl. pritoci: Inn, Morava, Drava, Sava, Velika Morava, Tisa, Tamiš, Timok, Iskar, Olt, Prut. Prema hidrološkim značajkama dijeli se na sektore: gornji D. (od Regensburga do Gőnyűja, 588 km), srednji (od Gőnyűja do Moldove Vechea, 743 km), Đerdap (od Moldove Vechea do Turnu-Severina, 117 km), donji D. (od Turnu-Severina do ušća, 931 km). D. je branama (Kachlet, Aschach, Jochenstein, Persenbeug-Ybbs, Đerdap I i II) reguliran za plovidbu. Značajniji su kanali Rajna–Majna–Dunav i Dunav–Tisa–Dunav; u izgradnji je kanal Dunav–Odra–Laba. U gornjem toku najviši je vodostaj u junu i julu, najniži u januaru; u SFRJ visok je vodostaj u aprilu i maju, nizak u septembru i oktobru. Plovidbeno razdoblje od marta do kraja decembra; zaleđuje se samo za jakih zima (organizirana patrolna služba). Od Ulma do Regensburga (200 km) plovan je za male brodove; do Suline (2376 km) za brodove do 1600 dwt; za mor. brodove (do 5000 dwt) od Brăile do Suline (170 km); u SFRJ (588 km) plovan je za brodove do 3000 dwt. Važnija pristaništa: Regensburg, Deggendorf, Passau (SR Njemačka); Linz, Grein, Ybbs, Krems, Beč (Austrija); Bratislava i Komárno (ČSSR); Budimpešta, Dunaújváros, Almásfűzitő-Szőny, Baja, Mohács (Madžarska); Apatin, Novi Sad, Pančevo, Vukovar, Beograd, Smederevo, Kladovo, Prahovo (SFRJ); Orşova, Turnu-Severin, Calafat, Giurgiu, Cernavodă, Hirşova, Brăila, Galaţi, Tulcea (Rumunjska); Lom, Ruse (Bugarska); Reni, Izmail (SSSR). Dunavom godišnje prođe oko 5000 brodova (približno 4 mil. dwt). God. 1984. pušten je u promet kanal (64,2 km) za brodove do 5000 dwt od Cernavode do Constanţe. Njime je plovidba Dunavom skraćena za oko 400 km. – Dunavom su do Đerdapske klisure plovili Grci već u ← 7. st. Zbog vojnogeogr. položaja i značenja D. na njemu su od rim. doba sve podunavske države i osvajači organizirali svoje →  dunavske ratne flotile radi zaštite prometa i suradnje s kopnenim snagama. Nakon Rimljana plovidba je oživjela u 9. st. Turci, čiji je prodor smanjio promet na donjem Dunavu, Karlovačkim mirom 1699. priznaju slobodnu plovidbu Tisom i Savom; Požarevačkim (1718) i Beogradskim mirom (1739) priznali su slobodnu plovidbu Dunavom. God. 1783. u Austriji je uvedena dunavska taksa radi unapređenja riječnog prometa na gornjem D. Od 1794. do 1913. podunavske su države osnivale svoja brodarska društva. Međunar. osiguranje i regulaciju prometa na D. inicirao je Pariški kongres (1856) uvedbom posebnog režima za dunavsko ušće, za, što se imala brinuti Evropska dunavska komisija (čl. Austro-Ugarska, Francuska, Italija, Njemačka, Rusija. Turska i V. Britanija); djelokrug je proširen zaključcima Berlinskog kongresa (1878) do Galaţija i 1883. do Brăile; načela Bečkoga kongresa o slobodnoj plovidbi proširena su i na D. Bukureškim ugovorom (1918) regulirana je plovidba od Brăile do ušća; u privremenoj komisiji za dunavsko ušće bili su predstavnici V. Britanije, Francuske, Italije i Rumunjske. Dunavskim statutom (Pariz 1921) formirane su Evropska dunavska komisija za dio od Brăile do Crnog mora (predstavnici V. Britanije, Francuske, Italije i Rumunjske), Međunarodna dunavska komisija (predstavnici obalnih država i onih zastupanih u Evropskoj dunavskoj komisiji) a za plovidbu đerdapskim sektorom tehn. i administrativni servis za internacionalizirani dio od Brăile do Ulma. Dunavskom konvencijom (Beč 1940) ukinuta je Međunarodna dunavska komisija, a njezine poslove preuzeo je Savjetodavni odbor za dunavske poslove iznad Brăile; čl. savjeta postao je i SSSR, poslove Željeznih vrata preuzeo je njem.-rum.-jugosl. pododbor; tako je plo-vidba D. i njegovim pritocima (osim Save) postala slobodna za brodove svih zastava od Ulma do Crnog mora. Rad komisija prekinuo je II svj. rat. Konvencijom o režimu plovidbe na Dunavu (Beograd 1948) osnovana je Dunavska komisija (sjedište u Budimpešti), koja propisuje sistem uređenja plovnih putova i pravila plovidbe, koordinira hidrometeor. službe, prikuplja i objavljuje statističke podatke, izdaje Hidrološki godišnjak i plovidbene priručnike; komisija ima svoju zastavu, pravo slobodnog kretanja po rijeci i diplomatski imunitet. Članovi Komisije jesu podunavske zemlje; u radu sudjeluje i SR Njemačka (→ Podunavlje).