Kotor

Kotor, grad (5345 st., 1981) i luka u krajnjem j dijelu Kotorskog zaljeva (→ Boka kotorska). Vanjska obala duga oko 660 m (dubina 13 ··· 7 m); za međunarodni promet 156 m, za jahte 155 m (dubine 6,5 ··· 5 m), ostatak za lokalni promet. Unutrašnja obala (rječica Škurda) 150 m za međunar. promet i 32 četveroveza za jahte (uz park, dubine 2 m); veći brodovi sidre se u j dijelu zaljeva. Stara je gradska jezgra pod posebnom zaštitom UNESCO-a kao spomenik svj. kulturne baštine. Lučka kapetanija (ispostave: Tivat, Zelenika, Budva). Brodarska RO Jugoslavenska oceanska plovidba. Fakultet za pomorstvo. Zavod za biologiju mora i oceanografiju. Pom. muzej SRCG. Istorijski arhiv. Jedriličarski klub Lahor. – Već u doba grč. kolonizacije utemeljen je Acruvium; u 7. st. postao je najvažniji grad Boke kotorske (Decadaron, Dekatera – odakle mu i ime). U 8. st. dio je biz. teme Dalmacije; od poč. 9. st. sjedište Kotorske mornarice (→ Bokeljska mornarica). U sr. vijeku K. je autonomna komuna; punu autonomiju uživao je pod Nemanjićima (1185-1371) kada postaje gl. luka raške države; veoma razvijeni zanati i brodogradnja; važno trg. čvorište s vlastitim brodovljem, ima svoje trg. kolonije u susjednim zemljama. Najstarije Statutarne odredbe datirane su u 1301; sačuvan je statut u rukopisu iz 15. st., a tiskan je i kodificiran 1616 (rješava više brodarskih, brodograđevnih i ribarstvenih pitanja). Do 1385. pod protektoratom ug. kralja Ludovika I, a do 1391. bosanskog kralja Tvrtka; nakon razdoblja samostalnosti (1391-1420) K. je pod vlašću Mletačke Republike (gl. grad Mletačke Albanije, sjedište providura i vojnopom. uporište – do propasti Venecije, 1797). Stanovništvo podiže bune (najveća Grbaljska, oko pol. 15. st.). Sredinom 15. st. K. je imao više od 20 barkuzija, oko 20 barka, 3 nave, 3 skabe i 3 copola, te znatan broj brodova u lokalnom prometu; u K. su se gradile i opremale rat. fuste. U Lepantskoj bitki (1571), u kršćanskoj floti, sudjelovala je kotorska galija Sv. Tripun. Od 17. st. kotorski pomorci plove po svim svjetskim morima (napoleonski ratovi označili su početak dekadencije brodarstva). Potres je srušio Kotor 6.4.1667. Nakon austr. vladavine (od 1797), ruske (1806-07), francuske (1807-14) i crnogorske (od 1813) K. je pod austr. vlašću do 1918. dijelio sudbinu Dalmacije. Nakon propasti jedrenjaka (posljednji → Nemirna), od kraja 19. st. postupno se osnivaju parobrod, društva: Bokeška plovidba (osn. 1892), Boka (1912; A. D. Boka 1920; Zetska plovidba, 1934), Brodovlasničko društvo Kap. Luka Milosevic (1928), Parobrodarsko društvo Sekulović i drug (1931), Lovćen (1948) i Jugoslavenska oceanska plovidba (1954). God. 1850. u K. je otvorena prva drž. nautička škola (do tada su od 17. st. u Kotorskom zaljevu djelovale privatne škole), od 1921. Pomorska akademija, 1932. Drž. pom.-trg. akademija, 1946. Pomorski tehnikum, 1954. Srednja pomorska škola, 1969. Pomorska škola Kapetan Marko Martinović; od 1975. nautičari se školuju u Školskom centru – usmjereno obrazovanje u pom. saobraćaju; 1959. osn. je Viša pom. škola (5 odsjeka), a 1981. Fakultet za pomorstvo. Pomorski muzej (osn. 1952) izdaje Godišnjak. – K. je 17. 4. 1941. okupirala fašistička Italija. Organizirane partizanske akcije od početka ustanka (13. 7. 1941); nakon kapitulacije Italije Nijemci poslije dvodnevnih borbi zauzimaju K. (16. 9. 1943). Borci iz K. popunjavaju Prvi bokeljski bataljon (osn. 1. 2. 1944), a zatim Prvu bokeljsku brigadu (osnovana 5. 10. 1944). K. su 21. 11. 1944. oslobodili Prva bokeljska narodnooslobodilačka udarna brigada, II dalmatinska i dijelovi hercegovačke brigade. Katastrofalan potres 15. 4. 1979.