Sunce

Sunce, središnje tijelo našega planetnog sistema; ubraja se u patuljaste zvijezde tipa GO. Promjer 1 390 180 km (gledano sa Zemlje 32'); obujam 1 300 000 puta veći od zemaljskoga, a masa oko 330 000 puta (oko ¹/₄ zemaljske gustoće). Giba se unutar Galaktike brzinom oko 20 km/s u smjeru apeksa (točka u blizini Vege); rotacija S. nejednolika je (na ekvatoru 24,65 dana, oko polova 34 dana); prividna god. staza ne jednolikog gibanja Sunca na neb. sferi naziva se ekliptika. Vanjski dio S. (fotosfera) intenzivno je sjajan (dio koji se opaža okom); zrači kontinuiranim spektrom; temp, oko 5750 K; najsjajnija područja nazivaju se/akule ili baklje (usijan plin); sljedeći je sloj kromosfera, temp, oko 5000 K; najniži je reverzijski sloj (plinovit); sjajno područje oko S., vidljivo okom za pomrčine, naziva se korona; dijelovi kromosfere, vidljivi uz Sunčev rub, zovu se protuberance; u širem smislu u njih se ubrajaju i Sunčeve pjege (vidljive na fotografijama kao tamni dijelovi), koje se pojavljuju u ciklusima 11,2 god. U spektru Sunčeva zračenja vidljivo je infracrveno i ultraljubičasto područje. Sunčev vjetar (izbačene ionizirajuće subatomske čestice) svojim promjenama uzrokuje na Zemlji magn. oluje i smetnje u radio-telekomunikacijama. Pravi sunčevi dani nisu međusobno- jednaki, pa se za računanje vremena uzima zamišljeno srednje S. koje se svojim središtem jednoliko giba po neb. ekvatoru; promjena njegove rektascenzije je jednolika (→ vrijeme; → jednadžba vremena). S. je navig. neb. tijelo; opažanjem u vremenskom razmaku ili istodobno s Mjesecom (katkad i s Venerom) dobiva se → astronomska pozicija broda. Opažanjem meridijanske visine S. računa se geogr. širina motrioca. U trenutku njegova pravog izlaska, s pomoću azimuta (amplitude) može se kontrolirati → devijacija kompasa. Izlazak i zalazak S., kao i trajanje → sumraka, računa se s pomoću naut. godišnjaka ili posebnih grafikona.