Svjetski rat, drugi (1939-45)

Svjetski rat, drugi (1939-45), oružani sukob između fašističkih sila Osovine odn. Trojnog pakta (Njemačka, Italija, Japan i pridružene države Madžarska, Rumunjska, Bugarska, Finska) i Saveznika (V. Britanija, Francuska, SSSR i SAD te više pridruženih država; osobit je prinos jugosl. naroda čija je NOVJ odn. Jugoslavenska armija potkraj rata brojila 800 000 boraca); u njemu je sudjelovala 61 država s oko 2,1 mlrd. stanovnika; izgubilo je živote oko 50 mil. ljudi (19 mil. vojnika) a ranjeno 35 mil. Međunar. odnosi nakon I svj. rata zasnovani su na Versailleskom i dr. ugovorima koji su već sadržavali klicu budućih sukoba. Protivnosti među članicama Antante, antagonizam između zapadnih sila i SSSR, svj. ekon. kriza i krajnja popustljivost zapadnih sila prema Musolinijevoj Italiji (agresija na Etiopiju, okupacija Albanije), Hitlerovoj Njemačkoj (politka revanšizma i priprava za rat; pripajanje Austrije i Sudeta, okupacija ČSR) i militarističkom Japanu (agresija na Mandžuriju i Kinu) išli su na ruku fašističkim režimima, a rat je izbio 1. 9. 1939. njem. napadom na Poljsku. God. 1940. u rat je stupila Italija, a 1941. SSSR (nakon njem. agresije), Japan i SAD (nakon jap. napada na Pearl Harbor) te Kina (pridružila se Saveznicima). Nakon prvotnih osovinskih uspjeha u z i ji Evropi (njem. okupacija Danske, Norveške, Nizozemske, Belgije, kapitulacija Francuske 1940, okupacija Jugoslavije i Grčke 1941), u s Africi i u Aziji (1942. Japan je zauzeo Malaju, Singapore, Filipine i Burmu te iskrcao vojsku na Sumatru i Javu), Saveznici su uspostavljali ravnotežu; Hitler je izgubio zračnu bitku za Britaniju; SSSR je 1941-42. pred Moskvom zaustavio osovinski prodor, a u bitki za Staljingrad iznio prekretničku pobjedu 1942-43; SAD su 1942. u pom. bitkama zaustavile jap. ofenzivu; do preokreta je došlo i u Africi, gdje je Italija 1941. izgubila Eritreju i Etiopiju i gdje su 1942. osovinske snage potučene; prešavši u protuofenzivu (iskrcavanje na tal. kopno i u Normandiji, prodori savezničkih snaga prema Berlinu, uspjesi na tihooceanskom ratištu i stupanje SSSR-a u rat protiv Japana), Saveznici su prisilili na kapitulaciju Italiju (8. 9. 1943; glavnina flotnih snaga uplovila je u Maltu; 13. 10. Badogliova vlada objavila rat Njemačkoj) i Njemačku (8. 5. 1945), a nakon napada atomskim bombama na Hiroshimu i Nagasaki kapitulirao je i Japan (2. 9). – Rat na moru od početka je vođen velikom žestinom. Atlantski ocean i Sjeverno more bili su gl. mor. ratišta za evr. frontu. U poč. rata njem. podmornica U 47 potopila je b. br. Royal Oak u → Scapa Flow. Nijemci vode → krstarički rat (→ La Plata, estuarij; → Bismarck); → podmornički rat je sve intenzivniji (→ Athenia); vodi se ofenzivni minski rat (potonuo prvi jugosl. trg. brod Carica Milica) i napad lakim snagama na pom. komunikacije. Strategija Saveznika bila je održavanje atlantskih komunikacija; brit. flotne snage prebacuju ekspedicijski korpus u Francusku i polažu mine u Doverskim vratima; vodi se borba za evakuaciju vojnih snaga iz Norveške (nakon njem. pom.-zračnog desanta) i Francuske (→ Dunkerque). Njemačka je u posjedu novih podmorn. baza; proglašava potpunu brit. blokadu. V. Britanija izdaje direktivu o → Bitki za Atlantik. Ulaskom SSSR-a u rat, saveznici organiziraju → arktičke konvoje; u s dijelu oceana organizirane su nove savezničke baze (New Foundland, Island, Grenland). Saveznici prate konvoje jačim eskortnim brodovima, koji dobivaju i zračnu zaštitu; organiziraju grupe brodova za gonjenje i uništavanje njem. podmornica. Njemačka uvodi u borbu krstarice i bojne brodove (Schamhorst; Tirpitz). U pol. 1943. nastaje prekretnica u ratu i strateška inicijativa prelazi na stranu Saveznika. Pom.-zračnim desantom u → Normandiji (6. 6. 1944) otvorena je druga evr. fronta, koja je označila i kraj bitke za Atlantik; koja je dobivena organiziranom protupodmorn. borbom i masovnom izgradnjom savezn. trg. brodovlja (→  Liberty; → Victory). Na Baltičkom moru značajne su minske aktivnosti i prepadi lakih pom. snaga i podmornica na pom. komunikacijama. Sovj. flota napustila je gl. bazu u Tallinu (8.1941) kao i Monzuddsko otočje te se povukla u Lenjingrad (sudjelovala u obrani grada). Njem. minska polja uspješno su razminirali sovj. minolovci; zrakoplovstvo sovj. Baltičke flote nanosi teške gubitke njem. brodovlju. Desantom na Monzuddsko otočje sovj. flota pomaže ofenzivu na kopnu. Na Sredozemnom moru prva veća operacija bila je napad na franc. eskadru u → Mers el Kebiru. U sljedećim pom. bitkama (Stilo, Tualeda, Spatha, Matapan) pokazala se bolja spremnost brit. flote. Napadom na tal. flotu u → Tarantu izmijenjen je odnos snaga. Nakon njem. osvajanja → Krete, savezn. flotne snage vode borbu na tal. pom. komunikaciji za Libiju; dominantna je bitka za Maltu. Njem. snage poražene kod El Alameina (jesen 1942) povukle su se prema Tunisu (kapitulirale 12. 5. 1943). Izvršen je Sjevernoafrički desant (8-10. 11. 1942), desant na Panteleriju (11. 6. 1943), → Siciliju (10. 7.), Kalabriju (3. 9.), kod → Salerna (9. 9.) i Anzija (22. 1. 1944). Pol. 1944. akcije njem. podmornica gotovo su prestale (povlačenje njem. snaga iz Grčke i s Egejskih otoka); manje akcije ograničene su na sz dio Jadranskog mora i mali dio Ligurskog mora. Na Jadranskom moru, do napada sila Osovine na Jugoslaviju, djeluju brit. podmornice, a u 7 Jadranu grč. podmornice. U → Narodnooslobodilačkom ratu na Jadranu → Mornarica NOVJ uspješno vodi borbu protiv Osovinskih flotnih snaga; otok Vis imao je dominantnu vojnu i političku ulogu. S jedinicama Mornarice NOVJ surađuju i lake savezn. flotne snage bazirane u Italiji. Jedinice Mornarice NOVJ dale su velik doprinos u oslobađanju Dalmacije i u → završnim operacijama. U Crnom moru sovj. flota sudjelovala je u obrani Odese, Sevastopolja i Novorosijska; kerčko-feodosijskom desantnom operacijom potpomognuta je akcija kopnene vojske protiv njem. prodora na Kavkaz; desantom na Novorosijsk probijena je njem. obrana i omogućen napad na Krim. Lake pom. snage (torp. čamci, podmornice) napadale su njem. pom. promet. Crnomorska flota i Azovska flotila desantima na Constanţu, Burgas i Varnu zauzele su njem. baze, čime je rat na Crnom moru potkraj ljeta 1944. bio završen. Na Indijskom oceanu akcije osovinskih pom. snaga (njem. pomoćne krs., njem. i jap. podmornice, jap. Malajska eskadra) usmjerene su na savezn. pom. komunikacije; djeluje i jap. udarna eskadra. Gl. savezn. pom. snage činila je brit. Istočna flota (2 eskadre); napuštanjem baze u Colombu (poslije jap. bombardiranja 5. 4. 1942) i slanjem pojačanja savezn. pom. snagama na Sredozemlju, Japanci stječu prevlast nad Bengalskim zaljevom (značajni gubici savezn. brodovlja u dr. pol. 1943). Na poč. 1945. akcije osovinskih pom. snaga gotovo su prestale. Plan rat. jap. operacija u II svj. ratu na Tihom oceanu predviđao je iznenadnim udarom neutralizirati amer. snage (posebno flotu), zauzeti sirovinska i strateška područja (uporišta) i organizirati njihovu upornu obranu. Nakon napada na → Pearl Harbor (7. 12. 1941) Japanci su započeli akcije u ji Aziji i na pacifičkom ratištu, gdje rat poprima značaj des. operacija i pom.-zračnih bitaka (nosač aviona postaje jezgra združenoga taktičkog odreda). Do polovice 1942. Japanci su na kopnu zauzeli Hong Kong, Malaju, Singapore, gotovo cijelu Burmu doprijevši do Indije, a na moru Guam, Wake, s skupinu Gilbertovih otoka, Filipine, Celebes, Borneo, veći dio Sumatre, Solomonske otoke, Javu (prije invazije na otok došlo je u februaru do pom. bitke u Javanskom moru) te se iskrcali na Novu Gvineju. Nakon toga Japan je počeo gubiti osvojena područja; bitka u → Koraljnom moru (maj 1942) i poraz kod → Midwaya (juni 1942) prisilili su Japance na defenzivu; amer. ofenziva je započela u augustu iskrcavanjem na otok Guadalcanal (osvojen na poč. 1943); do kraja 1942. vodeno je više pom. bitaka (Savo, Esperance, Santa Cruz, Tassaforonga). U 1943. osvojeni su Tarawa i Makin u Gilbertovu otočju, Solomonski otoci i ji Nova Gvineja, a 1944. ofenziva se nastavila; zauzeti su Marshallovi (poč. 1944), Marijanski (u junu 1944. poraz jap. Kombinirane flote u Filipinskom moru), Admiralitetski i Bismarckovi otoci; izvršen je desant na Filipine (oktobar 1944); nakon poraza kod → Leytea (oktobar 1944) jap. flota više nije postojala; → Iwo Jima osvojen je 16. 3. 1945; desant na → Okinawu (1. 4.-21. 6; prvi put sudjelovala brit. Tihooceanska flota) posljednja je velika operacija pred izravan napad na jap. otoke. Rat je završen potpisivanjem bezuvjetne kapitulacije na b. br. Missouri (2. 9. 1945).